U gradu Phoenix, u američkoj saveznoj državi Arizona, su od 27. do 29. maja 2011. godine održani tradicionalni Susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike. Ovo su bili 16. po redu Susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike. Susreti Bošnjaka su nesumnjivo najveći događaj za Bošnjake ovog dijela svijeta. To je vrijeme kad naše drage Bošnje, domaćini Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike trebaju „osvjetlati svoj obraz" pred ostalim Bošnjacima, koji dolaze iz svih krajeva Amerike, da ih zijarete i uveličaju ovaj događaj.
Domaćini su svjesni da je put naporan i troškali za njihove musafire, pa dobro zasuču rukavi, odriješe kese te se uveliko pripreme za ove historijske susrete. Kao što je naš rahmetli Safet Isović u svojoj legendarnoj pjesmi ispjevao "Ko se jednom napije vode sa Baščaršije nikad više iz Sarajeva taj otići ne umije", tako je i sa Susretima Bošnjaka Sjeverne Amerike, ko jedne godine dođe na ove susrete, više ih ne maši.
Bošnjaci koji žive u ovom gradu, kao da im nije klica bošnjačka, bi insan pomislio da su odnekud iz Japana ili Njemačke. Ovi Bošnjaci sve što rade i urade je perfektno. Bez mahana. Eto i da je insan htio da nađe koji nedostatak ili promašaj u organizaciji ovih Susreta ne bi ga mogao naći. Domaćini grada Phoenixa su prevozili musafire sa aerodroma do hotela ili džamije besplatno u udobnim autima, tako da musafiri osjete i tu čar dobrodošlice. Haman insan i ne trepne a da se neko od organizatora ne javi i ne pitate da li te nekako mogu ugostiti.
Organizacija prijevoza musafira je uistinu bila perfektno organizovana. Ali valjalo je sve te musafire i nahraniti. I to su ovi divni Bošnjaci i Bošnjakinje organizovali bez greške. Hrane je bilo u izobilju, šta ti duša želi, a jela sve ukusnija od ukusnijeg. Ne zna insane za šta da uzme prvo. Ako uzme pečenje ostadoše primamljivi ćevapi, bureci, piletina, a lepinje su bile priča za sebe. Ukusnije i ljepše se ni u Bosni ne bi mogle naći. A kahva, teško se moglo odrediti ili je bosanska ili američka. Tako da su i dvije Bošnjakinje nagađale je l‘ američka ili je naša, pa se složiše „čija god da je - vala je dobra - I za dušu se lijepi".
